Io ora dovrei pulire la casa,stirare e preparare pranzo,invece,non riesco a fare niente,sto qui,davanti al computer con i pensieri altrove!Ora sono "libera",fino alle 12 e mezzo e a ottobre fino alle 4 del pomeriggio,ora posso organizzare bene il mio tempo e i mie compiti,ma..... per adesso, sto cosi,senza riuscire a fare niente...un po "sospesa"!E soltanto secondo giorno del asilo e sono ancora un po preoccupata,non faccio che pensare alla bimba,cosa fa,come sta, mangerà la merendina... farà la brava con gli altri bambini.Ieri non avevo neanche pranzato perché avevo "una cosa" allo stomaco,una sensazione come quando uno va a dare un esame!
Ieri era il nostro primo giorno di scuola (e di separazione per ben 3 ore e mezzo)!
Katy e stata bravissima,mi ha salutato,mi ha dato il bacio ed è andata a giocare con i nuovi giochi e nuovi compagni.Niente lacrime,soltanto sorrisi!E io non riuscivo ad andare via,sbirciavo nel aula sbirciavo dal portone di ingresso e la vedevo che correva nei corridoi(dove non doveva andare) dietro qualche bimbo monellino,tutta contenta alla scoperta dei luoghi nuovi, e la maestra gli correva dietro!
Quando sono tornata a prenderla (con la nostra vecchia bicicletta e seggiolino nuovo,un mezzo di trasporto che mi fa perdere qualche etto si spera!),lei non voleva andare via!?
Si e messa a urlare, perché non voleva andare a casa!Allora ho deciso di lasciarla ancora un po(c'era ancora tempo) e sono andata alla scuola media di fronte al asilo a prendere un altro
bimbo, S. amico di giochi di Katarina(di 8 anni) a quale da mese di maggio di quest anno faccio la tata!Pensavo se lo vede Katy, vorrà andare via con lui, lei lo adora, ed e stata una mossa vincente,siamo riusciti ad andare a casa senza pianti!
Anche stamattina Katy era serena,ci siamo salutate e lei è andata
a giocare tutta contenta, ma ora vediamo come farà oggi per andare via?!Speriamo bene!
Comunque, sono (per adesso, la settimana e ancora lunga), molto contenta dal suo
comportamento, ci ha sorpresi tutti, anzi, devo dire che in fondo, fondo era il comportamento che aspettavo da lei, più che altro era il mio comportamento che non riuscivo ad immaginare),ma per ora, mi sembra proprio un buon inizio per tutte è due!
Un po di foto:
Katy con i suoi amici più grandi( S. e M.) gioca con le carte di memory,

la prova del grembiule,

una sbirciatina allo specchio,

Si parte per la scuola(con il nostro "cavalo di battaglia")!

Srpski:
Sada bih trebala očistiti kuću, peglati i pripremiti ručak, međutim,ne uspevami ništa , samo sedim ovde na računaru sa mislima ko zna gde!
Sada sam "slobodna",sve do pola jedan a u oktobru sve do 4 po podne.
Katarina je u vrtiću!
Konacno mogu organizovati moje vreme i moje zadatke onako kako mi odgovara ali ne uspevam, samo tako sedimi ništa ne radim ... tako sam nekako "blokirana". Tek je drugi dan vrtića i malo sam zabrinuta, stalno mislim na Katy, šta radi, kako je, dali je jela. ..dali će biti dobra sa drugom decom?!Juče nisam ni ručala koliko sam bila zabrinuta, imala sam tako neki ružni osjećaj u želudcu- kao pred ispit!
Juče je bio naš prvi dan škole,ustvari,vrtića (i nase prvo odvajanje)!
Katy je bila dobrica, pozdravila me, dala mi poljubac i otisla da se igra sa novim prijateljima.Ništa suze, samo osmesi!
Kad sam se vratila po nju (s našim starim biciklom i novim sedištem za Katy ,sa prevoznim sredstvom koje bi trebalo da mi pomogne da izgubim koji kilogram, nadajmo se!),Katy nije htela da ide kući!?
Počela je da vrišti i da se otima, jedva sam je odvukla iz školice!
Danas je opet bila mirna i vesela kad sam je ostavila, pozdravila me i otišla da se
igra sva sretna.Problem je samo vratiti je kući!
Uglavnom, zaista me je iznenadila svojim ponasanjem (tek smo na pocetku videćemo kako će biti za nedelju dana), medjutim,vrlo sam zadovoljna njenim ponašanjem, zapravo, moram priznati da sam u neku ruku i očekivala tako nesto od nje, ono sto nisam mogla zamisliti je bilo mojeponašanje i moje reakcije. Ali za sada mislim da smo obe dosta dobro počele!
Sada sam "slobodna",sve do pola jedan a u oktobru sve do 4 po podne.
Katarina je u vrtiću!
Konacno mogu organizovati moje vreme i moje zadatke onako kako mi odgovara ali ne uspevam, samo tako sedimi ništa ne radim ... tako sam nekako "blokirana". Tek je drugi dan vrtića i malo sam zabrinuta, stalno mislim na Katy, šta radi, kako je, dali je jela. ..dali će biti dobra sa drugom decom?!Juče nisam ni ručala koliko sam bila zabrinuta, imala sam tako neki ružni osjećaj u želudcu- kao pred ispit!
Juče je bio naš prvi dan škole,ustvari,vrtića (i nase prvo odvajanje)!
Katy je bila dobrica, pozdravila me, dala mi poljubac i otisla da se igra sa novim prijateljima.Ništa suze, samo osmesi!
Kad sam se vratila po nju (s našim starim biciklom i novim sedištem za Katy ,sa prevoznim sredstvom koje bi trebalo da mi pomogne da izgubim koji kilogram, nadajmo se!),Katy nije htela da ide kući!?
Počela je da vrišti i da se otima, jedva sam je odvukla iz školice!
Danas je opet bila mirna i vesela kad sam je ostavila, pozdravila me i otišla da se
igra sva sretna.Problem je samo vratiti je kući!
Uglavnom, zaista me je iznenadila svojim ponasanjem (tek smo na pocetku videćemo kako će biti za nedelju dana), medjutim,vrlo sam zadovoljna njenim ponašanjem, zapravo, moram priznati da sam u neku ruku i očekivala tako nesto od nje, ono sto nisam mogla zamisliti je bilo mojeponašanje i moje reakcije. Ali za sada mislim da smo obe dosta dobro počele!